Knjige nam otkrivaju nove svjetove

Školska knjižničarka o knjigama i čitanju

Knjige nm otkrivaju nove svjetove

Godina je čitanja, a u školi ju posebno obilježavamo aktivnostima u sklopu godišnjeg porojekta povezanog s tom temom. Kud li sreće što je naša školska knjižničarka Nikolin Hader voditeljica jednog od najpopularnijih nacionalnih projekata za poticanje čitanja?! Prilika da iz prve ruke saznamo čarobnu formulu za užitak u čitanju…

Godine 2020. dobili ste nagradu Poezija među zanimanjima. Tko ju dodjeljuje, što Vam ona znači i čime ste ju zavrijedili?

Nagradu dodjeluje Hrvatska udruga školskih knjižničara poznatija i pod skraćenicom HUŠK. To je jedna od novijih nagrada koju je Udruga pokrenula i naravno da meni kao mlađoj knjižničarki znači priznanje struke i te udruge, a mislim da je zasluga za to moj angažman u projektu za poticanje čitanja “Čitanjem do zvijezda”, ali nagrada se dodjeljuje knjižničarima i za njihov sveobuhvatan rad.

Voditeljica ste projekta “Čitanjem do zvijezda” na nacionalnoj razini koji se u osnovnim i srednjim školama provodi gotovo desetak godina. Kako je sve počelo? Opišite koncept natjecanja, njegovu svrhu, kakav je odaziv sudionika… Koja je ovogodišnja tema?

Ovo natjecanje pokrenuli su školski knjižničari Međimurske županije u školskoj godini 2009./2010., dakle ova godina je već 13. godina za provođenje na osnovnoškolskoj razini i 9. godina za provođenje na srednjoškolskoj. Počelo je tako što su školski knjižničari Međimurske županije željeli osmisliti nekakvu aktivnost kojom bi promovirali školske knjižnice i kojom bi potaknuli učenike na čitanje. Budući da se projekt provodi uspješno već 13 godina, slobodno možemo reći da je odaziv učenika taj koji nosi ovaj projekt, dakle njihova volja i želja za čitanjem. Nas kao knjižničare to izrazito veseli zato što se često može čuti da učenici ne čitaju, pa mi kroz ovaj projekt želimo pobiti te predrasude ili mišljenja, dakle učenici stvarno vole čitati i u ovaj projekt se uključuju učenici koji vole čitati više od onog obaveznog i kojima nije teško čitati toliko knjiga. Cijeli koncept učenja koji ovaj projekt promovira i potiče… to je nešto što je osmišljeno na takav način da njima odgovara. Svake godine je sve više prijavljenih učenika i škola tako da pokušavamo biti još bolji kako bi svaka sezona bila što uspješnija i još mnogobrojnija sudionicima te da bi što više škola i knjižničara čulo za nas i naš projekt. Ovogodišnja tema je “Knjiga i film”, tema koja je odabrana kao mamac za učenike. Smatramo da je to zanimljiva tema učenicima, da čitaju knjige za koje saznaju da su po njihovim predlošcima snimljeni filmovi. Budući da je ova sezona rekordna u broju prijava škola i učenika koji sudjeluju, mislimo da smo odabrali jako dobru i zanimljivu temu.

Osim ovog natjecanja koje potiče čitanje, kako se još može potaknuti djecu i mlade da više čitaju? Što knjižnice po tom pitanju rade?

Svaka aktivnost koja se provodi, bilo u školskim knjižnicama, bilo u gradskim knjižnicama, ili možda među hrvatskim nakladnicima koji su se posljednjih godina intenzivno uključili u poticanje čitanja (ili se meni barem tako čini), možda kroz društvene mreže stječemo takav dojam… Jednostavno, neprestano neke akcije nekakve priče, cijelo poticanje čitanja valja upakirati, da tako kažem, na način koji je učenicima interesantan i zanimljiv. Valja osluškivati što oni vole, što oni žele i onda im to ponuditi na način koji će njih zaintrigirati u čitanju. Konkretno, u našoj školskoj knjižnici pokušavamo nabaviti izvanlektirne naslove koje možemo ponuditi učenicima da čitaju za koje vjerujemo da će ih više zainteresirati za čitanje od nekih lektirnih naslova.

Godina je čitanja u RH. Zašto je važno poticati čitanje? Kakvu budućnost knjizi predviđate s obzirom na sve zastupljenije nove tehnologije? Kakav je vaš stav o drugim rješenjima za čitanje, poput audio knjiga, digitalnih knjiga i sl. ?

Mi knjižničari smo jako sretni što je ova godina proglašena Godinom čitanja i ja kao voditeljica projekta sam od početka te inicijative pohvalila i pozdravila tu akciju. Mislim da je jako uspješna, da se ove godine govorilo jako mnogo o čitanju, da se u taj nacionalni program uključilo jako mnogo sudionkaiI da je to bilo važno kako bi ona bila uspješna. Za nas knjižničare, ili za mene kao vodieljicu projekta je svaka godina – godina čitanja. Naše težnje da potičemo čitanje, da učenike zbiližimo s knjigama su vječne, nemaju rok trajanja od 365 dana, tako da ćemo mi i dalje raditi to što radimo, ove godine smo možda samo intenzivirali neke akivnosti, željeli biti još vidljiviji.

Osobno vjerujem u knjigu u tradicionalnom obliku i ne bih mogla knjigu čitati u bilo kojem drugom formatu. Vjerujem da ima osoba koje ili zbog prakičnosti ili zbog neke situacije u kojoj se nađu mogu priskočti knjizi u nekom od digitalnih formata, možda audioknjizi, ali doista mislim da ljudi koji vole čitati ili mogu govoriti za učenike s kojima radim da i dalje preferiraju knjigu u tradicionalnom, tiskanom obliku.

Koliko vi čitate, što volite čitati, što ne volite? Što Vam znači čitanje?

Od kad znam za sebe, znam da čitam. Sjećam se kada sam se učlanila u gradsku knjižnicu u Varaždinu, imala sam 6 godina i od tada nisam prestala čitati i posjećivati knjižnice. To je moj hobi, jedan od vjerojatno najstarijih hobija koji sem, eto pretvorio i u profesiju. Volim čitati sve. Ima žanrova koje volim više, ima tema koje volim više. Uvijek će me privući knjiga čija se radnja odvija, primjerice u New Yorku, to mi je jedna od omiljenih pozornica za radnju knjige. Najviše volim čitati beletristiku, stručne knjige su na mom čitalačkom repertoaru u profesionalnom smislu. Ne volim poeziju. Poeziju ću zadnju uzeti u ruke i ima autora koje doista volim i cijenim i za koje bi mi u nekom određenom trenutku odgovaralo da malo poezije pročitam. Čitanje je meni hobi, čitanje mi je opuštanje, čitanje mi je učenje, čitanje mi je usavršavanje i mogu doista reći da je čitanje moja ljubav.

Biti knjižničar jedan je od najljepših poslova na svijetu. Slažete li se s time? Kako ste vi izabrali svoje zanimanje?

Slažem se u potpunosti i mogu reći da sam baš neki dan sa učiteljicom informatike koja zbog novonastalih okolnosti boravi u knjižnici raspravljala o tome i baš sam rekla koliko me moj posao ispunjava, koliko sam sretna što radim to što radim, koliko sam svjesna da sam sretna i ispunjena u profesionalnom smislu u potpunosti. Zapravo, ne bih rekla da sam oduvijek razmišljala o tome da ću biti knjižničarka. To se jednostavno spontano na fakultetu dogodilo, posložilo i ta mi se ideja, rekla bih sama od sebe otkrila. Kada sam krenula na studij bibliotekarstva, bila sam zapravo sigurna da sam baš odabrala pravi studij i da ću nakon njegova završetka definitivno krenuti putem bibliotekarstva u knjižnici.

Je li posao knjižničara pročitati sve knjige u knjižnici? Kakve još tajne Vaš posao skriva?

Ne bih rekla da je to posao, mada mnogi učenici to očekuju i misle, da je knjižničar pročitao sve knjige u knjižnici. Svaka knjižnica je drugačija pa ako radiš u više različitih knjižnica je još teže ili nemoguće reći da si pročitao sve knjige. Ja konkretno mogu reći da mnogo knjiga koje se nalaze u knjižnici Osnovne škole Petrijanec nisam pročitala, ali vjerujem da mnoge od njih u dogledno vrijeme hoću. Budući da sam majka i da moja kći čita lektiru pa čitam zajedno s njom i zapravo te knjige pročitam po prvi put, neke sam pročitala još kada sam ja bila u školi. Neke knjige zaista želim pročitati, ali za sada ne stignem, ali su na mom popisu i sigurno ću ih pročitati.

A tajne knjižničarstva… mislim da su percepcije o knjižničarima ili o školskim knjižničarima dosta iskrivljene, ali ne samo za našu profesiju, mislim da nema potrebe da netko prosuđuje tuđe zanimanje iz neke prepostavke. Svatko radi ono što voli raditi i mislim da svi knjižničari vole radit s knjigama i čitati, vole poticati čitanje učenicima. Ljudi bi se iznenadili kada bi proveli jedan ili više dana u knjižnici, koje sve poslove školski knjižničar obavlja, na što mu radno vrijeme prođe i da je posao jako dinamičan i raznovrstan. Srećom, potiče razne vještine nas kao stručnjaka i zato doista smatram da je ovo jedan fantstičan posao.

Da niste knjižničarka, bili biste…?

Možda učiteljica stranih jezika budući da sam diplomirala španjolski jezik pa mi to uvijek predstavlja mogućnost da se umjesto knjižničarstva bavim španjolskim jezikom. Uvijek mi je zanimljivo razmišljati o knjižarama i zamišljati kako je ljudima koji rade u knjižarama pa također mislim da bi mi to bilo jako zanimljivo i da bih također radila s knjigama, u svrhu poticanja i promicanja čitanja. Iskreno, o mnogim sam zanimanja sanjarila, ali danas mislim da sam ondje gdje bih željela i trebala biti.

3 najbolje knjige koje ste pročitali u životu…?

Lovac u žitu – to je moja preporuka svima pa i tebi kad dođeš iduće godine u srednju školu. Čarlijev svijet – to sam pročitala ove godine za srednjoškolsku razinu natjecanja. Na 3. mjeso bih stavila knjigu Careva djeca čija je radnja smještena u New York.

Što mislite o knjižnici Osnovne škole Petrijanec?

Školska knjižnica Osnovne škole Petrijanec je jedno predivno mjesto za rad bilo kojeg školskog knjižničara i doista se osjećam sretnom što neko krako, određeno vrijeme imam priliku raditi ovdje. Ovo je zasigurno jedna od najljepših školskih knjižnica u Varaždinskoj županiji i mislim da bi učenici naše škole zbilja trebali cijeniti ovakav predivan prostor koji imamo i veliki knjižni fond kojim knjižnica raspolaže. Doista možemo našim učenicima ponuditi velik broj lekirnih naslova, velik broj nelektirnih naslova, stručne literature.

Inicijativa “Godina čitanja” osmišljena je kako bi se promoviralo sve što ima veze s knjižnicom pa tako i mi želimo promovirati i učiniti knjižnicu što vidlijivijom. Naravno, u ovim epidemiološki zahtjevnim uvjetima to baš i nije lako, ali svakako barem osvijesiti koliko smo doista sretni s našom predivnom školskom knjižnicom. Školska knjižnica Osnovne škole Petrijanec ima fond od 5500 knjiga, što je jedan respektabilan broj i možemo biti sretni što imamo tako lijep prostor u koji to možemo smjestiti, jer ponekad je problem imati tako veliki fond a maleni prostor.

Za kraj, otkrijte nam tajnu kako se to čitanjem možemo vinuti do zvijezda?

Meni je najdraže kada dobijemo povratne informacije od naših natjecatelja projeka “Čitanjem do zvijezda” koliko ih to natjecanje ispunjava, koliko im nije stresno za razliku od nekih drugih ntjecaja i koliko im nije teško pripremati se za to uz sve ostale obveze koje imaju, tako da ja smatram da je to ona unutrašnja sreća, ono unutrašnje zadovoljstvo koje naši sudionici, odnosno naši čitatelji i najecatelji osjećaju kada pročitaju neke knjige. Mislim da je to doista onaj osjećaj u nama koji osjećamo kada pročitamo neku odličnu knjigu, kada nas ta knjiga odvede do neke druge knjige i kada nas upozna s nekim činjenicama za koje nismo znali, odnosno kada nam knjige otvaraju nove svjetove. To nije onaj fizički dodir zvijezda, ali mislim da je to doista ona sreća, ono zadovoljstvo koje svi osjećamo kada pročitamo odličnu knjigu.

Intervju proveo: Lovro Klaneček, 8.a